Xyne je hodao pustom ulicom. Njegov kaput vijorio je iza njega. Stavio je ruke u njegove džepove zadovoljan svojom novom odjećom. Car je bio stvarno velikodušan. U biti nije ni znao zašto ju je dobio, ali bilo mu je drago. Dobro mu je došlo. I njemu je dosadilo ona prljava odjeća koju je stalno nosio. Naravno, Leyton je dobio nešto mnogo bolje, ali to nije bilo važno. Bilo je važno da su demoni ovaj put pobijedili. Prvi put od 1999. godine. I ovaj je put nastradao Blake. Po običaju. Ali sada to više neće biti moguće jer je mrtav. Zauvijek.
Odjednom začuje lomljenje grana. Okrenuo se u smjeru zvuka i imao je što za vidjeti. Tamo je stajao Leyton s izduženim očnjacima. Xyne se iznenadio jer su demoni i vampiri inače bili dobri zajedno.
«Hej, Leyton. Što je bilo?», upitao je Xyne gledajući u njega. Na Leytonovom licu pojavi se zločesti osmjeh. Nije bio puno drukčiji od ostalih vampira. Zapravo, bio je isti. Svi su oni bili isti.
«Došao sam te ubiti.», reče Leyton i počne mu se približavati. Xyne se polako počeo udaljavati s izraženim strahom na licu. Bio je to prvi put da je Xyne pokazao strah. I to je Leytona malo iznenadilo. Ipak, nije ništa rekao, već mu se nastavio približavati.
«Hej, hej, polako. Stani malo. Što sam ti napravio?» Leyton zastane. Pogleda u njega i zatvori usta. Očnjaci mu se svejedno nisu uvukli. Nije to ni htio.
«Prevario si previše anđela pa i ljudi. Ne mogu dopustiti da se taj niz nastavi.» Xyne je bio zbunjen. Ali samo nakratko. Onda se nasmijao. Onako poznato. Kao i uvijek.
«Dragi Leyton. A zašto si onda ubio Blakea? Ako ti to toliko smeta, zašto si to napravio?» Sada je Leyton ostao zbunjen. Neko vrijeme gledao je u Xynea praznim pogledom, a onda je ipak progovorio.
«Promijenio sam se, Xyne. Nakon što se Aura ubila i još tražila da bude potpuno mrtva, promijenio mi se pogled na svijet. Ima puno važnijih stvari od onoga što mi radimo.» Xyne se još samo više nasmijao. Sve ga je to nasmijavalo jer oni su bili demoni. I vampiri. Oni su stvoreni za ubijanje. Oni su takvi i to se nije moglo promijeniti. Barem je tako Xyne mislio. Nije znao da postoji i svjetlija strana. Za njega je postojalo samo zlo i ništa više. Više mu nije bilo spasa. Ostat će takav.
Umjesto da pokuša biti bolji, brzinom vjetra je došao do Leytona i uhvatio ga za vrat. Nabio ga je na drvo dok se Leyton pokušao oduprijeti lakoj smrti. Bez uspjeha. Xyne se zlokobno osmjehnuo, izvadio drveni kolac iz dubokog džepa u kaputu i zario mu ga ravno u srce. Pustio je Leytona i gledao ga kako polako umire i pretvara se u prah.
Bio je zadovoljan obavljenim poslom. Više mu nitko nije stajao na putu. Sada je mogao raditi što god da je htio. Samo je trebao pronaći sljedeću žrtvu.
KRAJ
Odjednom začuje lomljenje grana. Okrenuo se u smjeru zvuka i imao je što za vidjeti. Tamo je stajao Leyton s izduženim očnjacima. Xyne se iznenadio jer su demoni i vampiri inače bili dobri zajedno.
«Hej, Leyton. Što je bilo?», upitao je Xyne gledajući u njega. Na Leytonovom licu pojavi se zločesti osmjeh. Nije bio puno drukčiji od ostalih vampira. Zapravo, bio je isti. Svi su oni bili isti.
«Došao sam te ubiti.», reče Leyton i počne mu se približavati. Xyne se polako počeo udaljavati s izraženim strahom na licu. Bio je to prvi put da je Xyne pokazao strah. I to je Leytona malo iznenadilo. Ipak, nije ništa rekao, već mu se nastavio približavati.
«Hej, hej, polako. Stani malo. Što sam ti napravio?» Leyton zastane. Pogleda u njega i zatvori usta. Očnjaci mu se svejedno nisu uvukli. Nije to ni htio.
«Prevario si previše anđela pa i ljudi. Ne mogu dopustiti da se taj niz nastavi.» Xyne je bio zbunjen. Ali samo nakratko. Onda se nasmijao. Onako poznato. Kao i uvijek.
«Dragi Leyton. A zašto si onda ubio Blakea? Ako ti to toliko smeta, zašto si to napravio?» Sada je Leyton ostao zbunjen. Neko vrijeme gledao je u Xynea praznim pogledom, a onda je ipak progovorio.
«Promijenio sam se, Xyne. Nakon što se Aura ubila i još tražila da bude potpuno mrtva, promijenio mi se pogled na svijet. Ima puno važnijih stvari od onoga što mi radimo.» Xyne se još samo više nasmijao. Sve ga je to nasmijavalo jer oni su bili demoni. I vampiri. Oni su stvoreni za ubijanje. Oni su takvi i to se nije moglo promijeniti. Barem je tako Xyne mislio. Nije znao da postoji i svjetlija strana. Za njega je postojalo samo zlo i ništa više. Više mu nije bilo spasa. Ostat će takav.
Umjesto da pokuša biti bolji, brzinom vjetra je došao do Leytona i uhvatio ga za vrat. Nabio ga je na drvo dok se Leyton pokušao oduprijeti lakoj smrti. Bez uspjeha. Xyne se zlokobno osmjehnuo, izvadio drveni kolac iz dubokog džepa u kaputu i zario mu ga ravno u srce. Pustio je Leytona i gledao ga kako polako umire i pretvara se u prah.
Bio je zadovoljan obavljenim poslom. Više mu nitko nije stajao na putu. Sada je mogao raditi što god da je htio. Samo je trebao pronaći sljedeću žrtvu.
Ponosno mogu reći da je ovo kraj priče. :D Nadam se da je bila dobra. Meni se, iskreno, svidjela. A kada smo to razjasnili, imam jedno iznenađenje za vas. :)
P.S. Slike ili videi ne opisuju ni jednog lika. To sam stavila samo zato što mi pašu dijelovi iz videa i slike.
Lost World (Blake/Aura)
Moram se pohvaliti da sam ja ovaj video radila. *so proud* Uploadirala bih ga na Youtube-u, ali nije mi nešto htjelo prikazati video. :S Eto. To je sve od mene. Skoro... OVO je nova priča. :D Pa tko hoće dalje čitati moje priče, izvolite.
~
P.S. Slike ili videi ne opisuju ni jednog lika. To sam stavila samo zato što mi pašu dijelovi iz videa i slike.
Lost World (Blake/Aura)
Moram se pohvaliti da sam ja ovaj video radila. *so proud* Uploadirala bih ga na Youtube-u, ali nije mi nešto htjelo prikazati video. :S Eto. To je sve od mene. Skoro... OVO je nova priča. :D Pa tko hoće dalje čitati moje priče, izvolite.
~